subotica org

Kao pasionirani čitatelj informativno-političkog tjednika Hrvatska riječ, osobitu pozornost posvećujem jezičkim savjetima putem kojih se educiram o hrvatskom jeziku, jer se kod mene u školi izučavao jezik hrvatsko-srpski. Čovijek mora ići u korak sa svijetom ili barem ne zaostajati mnogo.

Tako sam imao prigodu pročitati kako, jezičke dosljednosti i mrske prošlosti radi, Djeda Mraza nije uputno više nikad tim imenom zvati, posebice jer je taj čovjek sumljivih ideoloških svjetonazora sebi nadjeo ime koje je leksički gledano «rusizam i srbizam». Za Hrvate je mraz smrznuta rosa a ne studen, zima i smrzavica (kao za Srbe i Ruse valjda, op. aut.), navodi se u tekstu.

Sukladno tome, kaže poduka dalje, primjereno jezikoslovno bi starca nazivati bilo Božićko. Valjda će djeca tada pjevati pjesmicu – Božićko, Božićko ne skreći sa staze.

Krajnje sam zadovoljan što sam primio ovaj naputak – moći ću prestati govoriti mrazna idila, mrazni san, mrazne radosti, kad budem govorio hrvatski, da bi ljudi razaznali da ne govorim srpski.

Ma koliko političko pamćenje ove vrste posezalo u prošlost, Djed mraz je proizvod potrošačkog društva star koliko i njegov prvi nastup na boci Coca Cole.